Poveznice:

Home
Povijest
Vjerske ustanove
Vjera
Ulice
Slike
Galerija

Župnici Novog Virja

 Vlč. Stjepan Čadoić

Vlč. Stjepan Čadoić rođen je 5.11.1938. godine u Kamenici. Pučku školu završio je u rodnoj župi, a srednju školu u Zagrebu na Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji. Nakon završene gimnazije upisuje se na Bogoslovni fakultet gdje 1965. završava studij teologije te je iste godina na Petrovo 29.6.1965. zaređen za svećenika. Kao mladomisnik došao je na ispomoć vlč. Ivanu Vragoviću u Virje. Vlč. Stjepan Čadoić je 1.8.166. imenovan stalnim kapelanom u župi Virje za područje Novo Virje. Kao kapelan je djelovao svega 3 godine jer je 13.4.1969. imenovan župnikom župe sv. Josipa u Novom Virju. Kroz te 3 godine uspio je stvoriti komunikaciju s općinskom upravom u Đurđevcu, pripremiti teren za gradnju  crkve ...  

Moto čitavog njegova pothvata je bio: „Nikoga nećemo isključiti, tko se sam ne isključi“.  Geslo  njegova rada glasilo je : „Surađivati sa svakim čovjekom“.  

Bio je čovjek pera, akcije i djela. Sve što je napisao zaslužuje najvišu ocjenu, teološku i novinarsku. Zasigurno je ostavio iza sebe neprocjenjivo blago. Najviše ga je veselilo kad je mogao ugostiti mlade i za njih organizirati susrete mladih u Novom Virju. Nebrojeni koncerti i priredbe govore u prilog tome, sve je to odraz njegove širokogrudnosti i veličine njegova duha. Istina, za njim je ostao nedovršen projekt kojega je zako žarko želio vidjeti, kapa na zvoniku, no Bog ga je 20.9.1997. pozvao k sebi na zasluženu nagradu.

 o. Nikica Batista

Fra. Nikica rodom iz Busovače, Bosna i Hercegovina. Za svećenika je zaređen 1980. Nakon ređenja službovao je u Šibeniku, Vinkovcima i u Puli, a od 1989. u Molvama. Nakon smrti dugogodišnjeg župnika vlč. Stjepana Čadoića, Biskupijski ordinarijat Varaždinske biskupije dekretom br. 3897. Od 10.11.1997. imenuje fra. Nikicu Batisu, župnika i gvardijana u Molvama privremenim upraviteljem župe Novo Virje. On sa svojom braćom nastoji u povjerenoj župi s puno žara pastoralno djelovati kako bi se što manje osjetio nedostatak pokojnog župnika.                                                                                          

Crkveni odbor pak u suradnji s privremenim upraviteljem fra. Nikicom nastoji ostvariti projekt pokojnog župnika – postavljanje gornjeg dijela zvonika u visini 10.5 m. U tome im izlazi u susret i općinsko poglavarstvo Općine Novo Virje te je potpisan ugovor s g. Španičekom o izvođenju radova na konstrukciji kupole tornja.

 Vlč. Vjekoslav Tuđan

Braća konvetualci župom upravljaju nepunu godinu. Nakon njih župu preuzima Vjekoslav Tuđan kojeg biskupijski ordinarij Varaždinske biskupije dekretom br. 202/1998. od 6.8.1998. imenovao upraviteljem župe sv. Josipa u Novom Virju. Vlč. Vjekoslav Tuđan rođen je 29.7.1944. u Trnovcu kraj Varaždina. Osnovnu školu je završio u Varaždinu, klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu. Studij teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i 1970. Ređen za svećenika. Kao svećenik službovao je u mariji Bistrici, mala Gorica iŽažina kraj Petrinje, te u Ljubešćici odakle je po odredbi biskupa msbr. Marka Culeja imenovan upraviteljem župe sv. Josipa u Novom Virju.

Vlč. Krunoslav Milovec

Župa sv. Josipa u N. Virju dobila je novog mladog župnika. To mu je prva župa i župnik je godinu i pol, no u tom vremenu je mnogo napravljeno. Obnovljeno je krovište župne kuće i crkve, okrčene su crkva i župna kuća u kojoj je obnovljeno i grijanje. Održava se nastava vjeronauka, osnovano je ekonomsko i pastoralno vijeće župe, dječji zbor, ministranata ima više nego ikad, pokrenuta je živa krunica.

Navedeno je bilo i više nego dovoljan povod za razgovor s njim da tako doznamo ono što inače ne bismo.

1.       Molimo vas da nam se ukratko predstavite!

Ja sam Krunoslav Milovec, rođen  6. srpnja 1981.g. u Varaždinu od majke Katarine i oca Mladena. Osnovnu školu završio sam u Radovanu, a kasnije sam se upisao u klasičnu gimnaziju na Šalati koju sam završio 1999.g.  Nakon toga sam upisao Bogosloviju i kroz teološki studij pripremio se za svećeničko zvanje. 2005. godine u prosincu zaređen sam za đakona da bi u lipnju 2006. bio zaređen za svećenika. Svetu mladu misu slavio sam 13. srpnja u Sv. Nikoli. Nakon đakoništva bio sam također u Sv. Nikoli kapelan od 2006. - 2007. Od 2007. – 2009. bio sam kapelan u župi Vidovec kraj Varaždina i nakon toga došao sam ovdje na N. Virje u službi župnika.

2.       Kada ste osjetili Božji poziv i kako ste znali da vas Bog zove?

Božji poziv se ne osjeća u nekom određenom trenutku. Bog svakog čovjeka zove kroz cijeli život pa je isto tako bilo i sa mnom. Božji poziv gradi se kroz to cijelo vrijeme školovanja. Od 8. razreda kroz druženje sa svojim župnikom, ministriranje, susrete mladih, kroz sjemenište, a  isto tako i kroz katolički odgoj. U druženju sa svojim prijateljima i školovanju Bog se zavoli i Bog ostane svakodnevica našeg života. I kroz sve to školovanje, kasnije i kroz teološki studij čovjek se priprema i odlučuje hoće li postati svećenikom ili ne. Zato ne bih izdvojio nikakav poseban trenutak kada sam se odlučio za svećenički poziv, nego mogao bih reći da je to čitav moj život u kojem je udio imala cijela moja obitelj, kasnije tako isto i svi moji profesori, prijatelji iz moje župe koji su me kroz moj život do sada oblikovali.

3.       Možete li nam reći zbog čega volite biti svećenik?

Prije svega jer na određen način služim Bogu, i to je najbitnije, a potom i ljudima. Iako ponekad ima problema, na kraju ostaje zadovoljstvo kada čovjek zna da je učinio  nešto dobro za drugoga ili za bilo koju zajednicu. Svećenik je upravo zato tu da pomogne ljudima upoznati Boga, da zavole sve ono što je crkvi Bog ostavio preko sakramenata čovjeku i da što češće to primijene u svom životu i da na taj način nastoje živjeti. Na kraju,  ostalo je 10 Božjih zapovijedi.  Mislim da nikakvih zakona koje donosi država ne bi trebalo,  nego bi one bile dovoljne. Svakog čovjeka nastojim usmjeriti, a i samoga sebe da svi služimo Bogu, a onda i svojim bližnjima.

4.       Poznato nam je da Isus svakoga zove na svoj način, ali neki ne žele čuti Isusa, a neki se boje reći „da“  Isusu. Što im poručujete?

Mislim da Bog progovara svakome od nas na određen način i pitanje je vremena kada će čovjek to shvatiti.  Isusu reći „da“ boje se reći oni koji ga ne poznaju. Svaki čovjek voli hodati dobro utabanim putovima i utabanim stazama, ali put prema Isusu nije dobro utaban, on je uvijek nepredvidljiv, neravan i blatnjav. Čovjek nikada ne zna što će mu se dogoditi i na koji način će ga Isus pozvati. Isusu reći „da“  znači i nečega se odreći, a u ovo današnje vrijeme konzumizma teško je ostaviti lagodnost života i krenuti za Isusom koji nam ne daje nikakvu sigurnost osim vječnoga života. Ljudi često znaju reći da im je bitno kako žive ovdje na Zemlji, a nije ih briga za vječnost.

5.       Jeste li požalili što ste postali svećenik?

Nisam požalio, doduše, na svećeničkom putu uvijek ima uspona i padova, ali povjerenje u Boga i molitva Bogu vraćaju čovjeka na Božji put,  pogotovo svećenika. Stoga mi je drago što sam postao svećenikom i nadam se da će mi biti drago do kraja ovozemaljskog života.

6.       Kako je živjeti u celibatu?

Život u celibatu ponekad nije jednostavan, ali ako se čovjek dovoljno posveti Bogu i molitvi, onda taj celibat ne trebamo smatrati, niti ga smatram teretom, već ga smatram darom. Budući da sam u celibatu posebniji i bolji od drugih, mogu se nečega i odreći. Mnogi ljudi kažu da celibat nije zdrav u današnje vrijeme, da to nije dobro, da se čovjeka zakida. Ja ne bih rekao da sam zakinut, nego da sam mnogo toga dobio i da se lakše mogu posvetiti Bogu i molitvi, a i svim ljudima koji su preda mnom.

7.       Mnogo ste toga promijenili i napravili u župi N. Virje. Sviđa li Vam se u našoj župi?

Sviđa mi se i u župi N. Virje i u svim župama u kojima sam bio do sada. Rad jest temelj svakog životnog zanimanja ili svećeničkog zvanja. Mnogo se toga promijenilo u župi N. Virje na materijalnom planu, ali isto tako mnogo toga treba učiniti i na duhovnom području. Sad krećemo na duhovno područje.                                  

8.       Što bi trebalo učiniti da ojača vjerski život župe, pogotovo mladih da se ne udalje previše od Boga, da znaju da im on pomaže, a ne da pomoć traže na krivim mjestima?

Ljudi bi trebali više koristiti milosti koje nam je Bog dao. Kao prvo to  su milosti sakramenta i ima ih sedam i tih sedam sakramenata možemo podijeliti u dvije grupe. Prvu grupu  čine oni koji se mogu primiti više puta, a drugu oni koji se mogu primiti jednom.

 Sveta ispovijed sakrament je koji se može primiti više puta i mislim da bi ljudi to morali češće raditi. Isto tako, što se tiče svete mise, ako ste ispovjeđeni, možete se i pričestiti. Ukoliko bi ljudi živjeli po tim sakramentima, mislim da bi život župljana bio bolji. Problem u našoj župi je da uvijek isti ljudi dolaze na sakramente, koriste se milostima, dok opet oni, koji su na rubovima, ne koriste se  tim sakramentima. Stoga pokušavam okupiti i mlade i sve ljude bez obzira na dob. Nailazi se na otpor jer uvijek je atraktivnije gdje je muzika, u današnje vrijeme alkohol, nikotin, gdje su različite stvari od crkve, pjevanja i svega ostalog. Teško je danas reći ljudima da dođu u župni ured, da pjevaju, da se zabave, da pogledaju neki kršćanski film bez nekih scena itd. kad ih više privlači gdje mogu biti slobodniji, gdje mogu raditi što hoće i ponašati se kako hoće. Mladima bih poručio da se što više druže i vide sa župnikom, da mi dolaze na svete mise i u župni ured pa vjerujem da će se sve to poboljšati.

9.       Ako nije tajna, kako se pripremate za nedjeljne propovijedi?

Za nedjeljne propovijedi počinjem se pripremati na početku tjedna. Najprije pročitam evanđelje i  pokušam ga cijeli tjedan imati u svojim mislima. Kad mi nešto padne na pamet vezano za evanđelje, pokušam to zapisati. Kada imam nekoliko natuknica krajem tjedna u četvrtak, petak ili subotu, sastavim propovijed. Ponekad mi je to vrlo teško jer me znaju prekinuti, netko nešto treba itd.,  onda izgubim misao. Zadovoljan sam svojim propovijedima pa se nadam da su i ljudi zadovoljni.

10.    Biste li željeli ovdje ostati ili imate planove otići negdje drugdje?

Svećenik je osoba koja nikad ništa ne može planirati jer svaki svećenik kod svojeg ređenja obećava biskupu i njegovim nasljednicima poštovanje i poslušnost. Dakle, svećenik nikad sam ne odlučuje gdje će, kada i koliko biti. O tome uvijek odlučuje biskup. Biskup raspoređuje svećenika na onaj način na koji misli da je ljudima najpotrebniji i da bi se u toj sredini najbolje snašao.

       11.    Čime se bavite u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme većinom se bavim nogometom ili nekim sportskim aktivnostima, potom se družim sa svećenicima i kolegama. Ponekad odem na kupanje u toplice.